ponedeljek, 5. januar 2009

Lingua latina non mortua est!


Magari cussì no no ai il timp e no lu varai par lei lis oparis classichis latinis o grechis. Fin vuê o riten che il studi dal latin o dal grêc classic al sedi impuartant e necessari. Pal fat vuê tal ream de eficacie e cressite la int e stime dibant il studi des lenghis muartis e stime dibant ancje il studi des lenghis piçulis.
Secont mê sperience personâl voltâ i tescj antics ti jude a analizâ une lenghe scognossude, capî il sisteme gramaticâl simpri tacant cul subiet e predicât e dome dopo lâ indevant cui relazions dentri dal subiet, predicât, obiet e.v.i. difat ogni lenghe e cognòs lis relazions fra subiet, predicât e obiet.
Ma di plui si visìn de biele retoriche, de grande espressivitât, la prime opare scrite in prose – se no mi sbali – al fo »De agri cultura« di Porcius Cato, ma ducj a cognossin di sigûr la sô innomenade frase: „Ceterum censeo Carthaginem esse delendam“ (M. Porcius Cato)
Lu ai let propit vuê sgarfant te Rêt che chest dictum però al sedi une creazion dal Nûfcent Cato al à doprât il grêc par pronunciâ cheste necessitât:
„Dokei de moi kai Karchēdona mē einai. „

chi Cato al dîs dome peraule par peraule „Cartagine no jessi“ naturalmentri une costruzion ACI acusatîf cun infinitîf (Karchēdon-a) tant che tal latin.
mē = no
einai = infinitîf jessi
infin al vûl dî chel istês chê la version latine »esse delendam« = no-jessi

Dontri vegnial il non grêc „Karchedon” par latin la citât si clame Carthago, par sloven però Kartagina.
Il non al diven dal fenici Qart Hadašt ("la citât gnove") infin dut il nestri alfabet al fo cjapât di chel fenici.
qart = citât
Hadašt = gnove
(Gr Νέα Καρχηδόνα; Lat Carthago Nova).

L’element „qart” lu cjatìn ancje tal non pal Signôr dai fenicians „Melqart” (par furlan Melcart),
fenici Milk-Qart "Il re de citât" (cf. arabic malik, melik = re) che si cjate tal non dal pari di Anibâl.
Amilkar (grêc Αμίλκας, latin Hamilcar dal non origjinâl Abdmelqart = servidôr di Melcart.
Amilkar al fo clamât ancje „Barak“ (però no: Obama).



Lingua latina non mortua est!

Žal ni časa, da bi se posvečal branju latinskih in starogrških del. Ostajam pri mnenju, da bi bilo to koristno, koristno za vsakogar. Zakaj tratiti čas z mrtvimi jeziki?
Izraz je vprašljiv, kajti ali dejansko ni rojenih govorcev latinščine, dovolj bi bilo, da bi, in za to sem že slišal, kdo naučil otroke kot prvi jezik latinščino, potem bi bili oni „rojeni“ govorci in latinščina ne bi bila več mrtvi jezik in potem bi bilo moje vprašanje odvečno.
Koristno je, ker ti učenje latinščine na klasičen način pomaga pri analizi, katerikoliže jezika, kajti povsod se lotiš zadeve tako, da iščeš najprej osebek, povedek ..predmet kot to treniraš vedno pri prevajanju iz latinščine.
Poglejmo znan Katonov (M. Porcius Cato) izrek: „Ceterum censeo Carthaginem esse delendam“.
Z začudenjem sem zvedel, da je ta stavek kreacija iz 19. stoletja, kajti Katon starejši je izgovoril svoj znani stavek v grščini:
„Dokei de moi kai Karchēdona mē einai. „
tukaj Katon pravi, da meni, da Kartagine naj ne bo več, torej, da naj mesto uničijo.
mē = ne
einai = nedoločnik „biti“

Skod pa grško „Karchedon”, latinsko Carthago.
Ime je od feničanskega Qart Hadašt ("Novo mesto") konec koncev je tudi naša abeceda feničanska.
qart = mesto
Hadašt = novo

Element „qart” najdemo tudi drugje, npr. v imenu za feničanskega boga „Melqart”, po feničansko Milk-Qart "kralj mesta" (prim. arabsko malik, melik = kralj), to pa imamo tudi v imenu Hanibalovega očeta Hamilkar (gr Αμίλκας, lat Hamilcar iz fen. Abdmelqart = Melqartov služabnik.
Hamilkarja so klicali drugače tudi enostavno na kratko „Barak“ (ampak brez Obame).

Ni komentarjev: